Sunday, February 11, 2024

HALA ZA PROSLAVE

 

Svaki put kada bacim pogled na vesti

promrmljam u sebi

nešto o kometi koja uveliko kasni.

Umesto podzemnih bunkera koje grade milioneri,

i umesto barke koju je, kao po Ikeinom uputstvu, sagradio Noje,

zamišljam da gradim ogromnu kolibu od drveća i pruća.

Takvu kakvu Balkan nikad video nije.

I u nju ne zovem nikog, ali puštam svakoga da uđe.

Služim ih voćnom rakijom i mesom, i bodrim ih da pevaju iz srca.

A kada ih glas izda,

obnjašnjavam im da je Ragnarok isto što i Apokalipsa.

Da se ne brinu.

Da puste da im vatra ogreje srca i da mogu voleti kako god hoće.

Ali ne zauvek.

Jer fajront se bliži, bez obzira što kometa još uvek kruži.

Friday, February 2, 2024

NEKO U LJUBAVI

 

Nekome je ljubav stepenište

što se penje spiralno iz mračnog budoara

do biblioteke u kojoj vladaju sunce i tišina.

Neko ljubav vidi kao sopstvenu slabost

koju treba skriti da je niko drugi ne vidi.

Nekome je ljubav poremećaj

koji dramski, kao na sceni, treba izvesti prenaglašeno.

Neko misli da ljubav znači misliti na ljubav.

Onome ko voli, slabo šta od svega toga znači.

Jer ništa nije lakše nego voleti.

I ništa teže – neko dodao bi.

Friday, January 19, 2024

CVRKUTANJE NA JASTUKU

 

Sunce još ne izlazi.

Lenjo, i tek poluglasno, izgovaram njeno ime.

Ne odgovara.

Drmam je, isprva nežnije, a onda malo grublje.

Ne pomera se.

Ustajem iz kreveta i posmatram je.

Diše.

Hvatam je za ramena, uspravljam je i obrćem u krevetu.

Noge stavljam na jastuk, a glavu tamo gde su joj bile noge.

Spava kao beba.

Sunce počinje da se probija kroz zavese.

Kroz prozor uleće mala ptica pevačica.

Nadleće njen jastuk, vrti se oko nogu, a onda izleće napolje.

Stojim nepomično.

Ptica nanovo uleće u sobu i sve se ponavlja.

Nakon što ptica izleti, još jednom je uspravljam i okrećem.

Vraćam joj glavu na jastuk, a noge na dno kreveta.

Ptica ulazi u sobu po treći put.

Leti joj oko glave i iznenada sleti na mekanu ćubu njene kose.

Došeta do poluotvorenih usta i nestane u njima.

Ona se budi.

Zeva.

„Dobro jutro“, kaže mi cvrkutavo.

„Dobro jutro“, odgovaram.

Ničim ne pokazujem da znam da je natprirodna.